Povijest

1. 1933.

   Osnivanje DVD-a, prva uprava i prvi članovi

   Mnogo je razloga koji su doveli do toga da se ljudi međusobno pomažu. Među te ugrožavajuće razloge spada vatra, voda ili olujno vrijeme, koji donose velike nevolje ljudima. Početak osnivanja vatrogasnih društava na području Hrvatske zabilježen je u Varaždinu 1864. godine. Iza toga dolazi do osnivanja društava u mnogim drugim mjestima. Nažalost, danas imamo u pojedinim krajevima Hrvatske i većih mjesta nego što je bila Ivanja Reka, u kojima do danas nisu osnovani DVD-i, a često im vatra čini velike štete.

   Najstariji pisani dokument o DVD-u Ivanja Reka kojim smo se koristili bio je zapis, odnosno Matična knjiga, Ivana Hajsova, ovjerena 23. siječnja 1952.

   Kod ovoga se mora napomenuti da je u toku II. svjetskog rata 1941. – 1945. godine nestala sva pisana dokumentacija o radu vatrogasnog društva. Vrijedan član DVD-a Ivan Hajsov načinio je prema sjećanju novu Matičnu knjigu. Pri tom su mu pomogli i drugi stariji preživjeli članovi: Tomo Sandelić Vjekoslava rođ. 1911., Josip Sandelić Lovre rođ. 1913. i Josip Šiletić Kazimira rođ. 1908., koji je i sam bio član Osnivačkog odbora društva 1933. godine.

   Zahvaljujući razumijevanju pojedinaca uspjeli smo prikupiti sljedeće zapise:

   • Ivana Hajsova, tj. Matična knjiga od 23. 01. 1952.,
   • Matična knjiga od 13. 01. 1964.,
   • Matična knjiga od 21. 12. 1998.,
   • Zapisnička knjiga od 20. 10. 1952. do 01. 02. 1964.,
   • Zapisnička knjiga od 22. 01. 1977. do 06. 03. 1984.,
   • Knjiga inventara 1950. – 1971.,
   • Zapisi Ambroza Ranca načinjeni 1997.

   Ovi izvorni podaci, te izjave naših kazivača, od koristi su da smo načinili ovaj prvi zbirni zapis, iz čega će se vidjeti kako je nastalo i kako je raslo naše vatrogasno društvo Ivanje Reke. Istini za volju, ovim zapisom nije sve rečeno što se zbivalo, nego samo dio događaja, koji možda nisu za svakog jednako važni. Naime, ovaj naš zapis nema pretenziju da bude monografija DVD-a, nego želimo podsjetiti na trnovit put društva, a mlade generacije potaknuti za nastavak ove plemenite humanitarne djelatnosti.

   Prema zapisniku sa sastanka DVD-a Ivanje Reke održanog 24. 10. 1952. može se uvažiti da je datum osnivanja DVD-a Ivanja Reka 15. ožujak 1933. godine. Naime, na navedenom sastanku pod točkom 4. Proslava 20-godišnjice osnutka DVD-a zapisano je sljedeće: Član (našeg društva) koji će ići na konferenciju u Podsavez treba iznijeti (kada) da je društvo osnovano, tj. 15. III. 1933. godine … Citirani zapisnik potpisali su Ivan Hajsov – predsjednik, Ivan Rebić – tajnik i Ambroz Ranec – zapisničar. U vezi datuma osnivanja DVD-a treba napomenuti i sljedeće:

   a) U Vatrogasnom kalendaru Vatrogasne zajednice Savske Banovine, Zagreb, 1937. godine, na strani 216 stoji: DVD Ivanja Rijeka, osnovano 23. svibnja 1933. …

   b) U Zborniku hrvatskog vatrogastva organiziranog u Vatrogasnoj zajednici Savske Banovine u Zagrebu, Zagreb 1939., na strani 283 piše sljedeće: „DVD Ivanja Rijeka osnovana je 23. svibnja 1933. …“

   Ovi podaci nam govore da naše vatrogasno društvo kod viših nadležnih vatrogasnih institucija ima evidentiran datum osnivanja 23. 05. 1933. Ovaj datum možemo uvažiti kao datum registracije našeg DVD-a, koji je uslijedio poslije odluke prvog Upravnog odbora o osnivanju DVD-a 15. 03. 1933. godine.

   Na čelu akcije o osnivanju društva našli su se tada mladi ljudi, koji su oko sebe prikupili i druge vrijedne članove.

   Osnivački odbor DVD-a Ivanja Reka 1933. godine sačinjavali su:

   1. Filip Šoštarić Josipa, rođ. 1888.
   2. Franjo Juvan, rođ. 1896.
   3. Ivan Feketić Antuna, rođ. 1904.
   4. Josip Šiletić Kazimira, rođ. 1908.

   Prvi upravni odbor DVD-a 1933. godine sačinjavali su:

   1. Predsjednik – Filip Šoštarić
   2. Zapovjednik – Ivo Zdelarec
   3. Podzapovjednik – Ivan Feketić
   4. Tajnik – Janko Klarić
   5. Blagajnik – Franjo Juvan

   U vezi osnivanja DVD-a moramo zapisati i to da se sam čin osnivanja društva zbio u privatnoj kući Lovre Sandelića, koji je i sam bio dobar član društva. Ne možemo izbjeći riječi prvog našeg zapisivača Ivana Hajsova, koji je zapisao: Ovo je rodna kuća DVD-a.

   Kako se vidi iz tog zapisa, Ivan Hajsov je za to imao razloga. Naime, u toj kući u zimsko doba održavali su se sastanci i zabave. U toj kući 1936. godine osnovan je i pjevački zbor DVD-a.

   Iz prikupljenih podataka možemo konstatirati da je u DVD-u Ivanje Reke 1933. godine bilo ukupno 19 članova. To su:

   1. Filip Šoštarić Josipa, r. 1888.
   2. Franjo Juvan, r. 1896.
   3. Ivan Feketić Antuna, r. 1904.
   4. Josip Šiletić Kazimira, r. 1908.
   5. Imbro Feketić Antuna, r. 1906.
   6. Stjepan Feketić Antuna, r. 1907.
   7. Tomo Sandelić Vjekoslava, r. 1911.
   8. Josip Sandelić Lovre, r. 1913.
   9. Milan Crnić Vinka, r. 1907.
   10. Stjepan Feketić Kazimira, r. 1915.
   11. Franjo Filipović Petra, r. 1904.
   12. Janko Klarić Maksa, r. 1899.
   13. Zvonko Mitreković, r. 1911.
   14. Ivo Zdelarec Tome, r. 1910.
   15. Stjepan Rebić Petra, r. 1913.
   16. Đuro Mitreković Doroteje, r. 1916.
   17. Stjepan Pušec Ljube, r. 1916.
   18. Martin Klarić Blaža, r. 1912.
   19. Ivan Klarić Blaža, r. 1907.

   To su pretežno bili mladi ljudi od 17 do 45 godina, u punoj životnoj snazi i s plemenitom željom da pomognu u nevolji.

   

2. 1934. – 1936.

   Nabava prve opreme

   1934. godina. Tadašnje opće i gospodarske prilike nisu omogućavale nekakve posebne aktivnosti. Do neke materijalne pomoći društvo je moglo doći samo osobnim udjelom. To nam najbolje govori činjenica da su članovi 1934. godine za svoj novac svaki sebi kupili vatrogasne kape. Naime, prikupljena novčana sredstva od sela nisu bila dovoljna. Tako su vatrogasne kape postale prvi inventar društva. Na taj su se način vatrogasci kao organizirana skupina razlikovali na požarištu ili na nekom drugom vatrogasnom skupu.

   Prva štrcaljka – agregat Parnjača

   Krajem druge polovice 1934. godine nabavljena je štrcaljka – pumpa – sisaljka tipa tzv. parnjača. Ovu godinu nabavke navodi u svom zapisu Ambroz Ranec, a Franjo Juvan ml. izjavio je da bi to najvjerojatnije mogla biti godina nabavke. Ivan Hajsov u svom zapisu navodi 1936. kao godinu nabavke. No, bez obzira kad je dopremljena, ona je ipak naša prva štrcaljka. Prema izjavi kazivača Franje Juvana ml., štrcaljka je kupljena u Sloveniji od DVD-a Rečica ob Savi (kod Celja). Oko ove nabavke bio je angažiran Franjo Juvan stariji, član društva – blagajnik. Agregat je bio montiran na kola i prilagođen za konjsku zapregu – vuču. Za dopremu agregata iz Slovenije bili su zaduženi članovi društva Zvonimir Mitreković, Ivan Feketić i Franjo Juvan; oni su konjima dovezli agregat. Agregat je bio pospremljen u baraci kod gazde Juvana.

   Ovdje treba naglasiti da je ova nabava bila ostvarena uz veliku pomoć mjesta, a posebno se u toj nabavi priklonila Zemljišna zajednica Ivanje Reke. Poznato je da je Zemljišna zajednica posjedovala, između ostalog, i lijepu hrastovu šumu Lug, gdje je rasla prvoklasna hrastovina, koja se uvijek mogla unovčiti. Zamisao i pomoć Zemljišne zajednice realizirana je na taj način da se odobrilo DVD-u Ivanje Reke da u svoju korist posiječe određenu količinu hrastovine za tržište.

   Danas, u distanci više od 60 godina, mogli bismo konstatirati sljedeće: da su kojim slučajem članovi zemljišne zajednice znali što će se dogoditi za sljedećih 10 godina s njihovom zemljišnom zajednicom, zasigurno bi bili još galantniji i izgradili bi već tada dom DVD-a i još mnogo toga. Naime, 1947. godine tadašnja vlast je ukinula sve zemljišne zajednice u državi i svu imovinu pretvorila u društveno vlasništvo, a ljudi, tj. tadašnji ovlaštenici, do današnjih su dana ostali bez imovine i pitanje je hoće li je ikad dobiti natrag.

   1935. godina. Spominje se da su te godine Tomo Sandelić i Franjo Filipović u ime našeg društva prisustvovali „ukucavanju spomen-čavla“ na zastavu DVD-a u mjestu Križ na proslavi 40. godišnjice osnutka. Tom prilikom naše društvo dalo je novčani prilog. Te godine primljena su 2 nova člana.

   1936. godina. Nabavljeno je nešto vatrogasnih bluza i preostali broj kapa potrebnih za novo članstvo. Nabava je bila realizirana uz pomoć priloga mještana i nešto iz sredstava društva, te osobno od svakog člana u iznosu od 50 dinara. Te godine u društvo je primljen jedan novi član. Najvjerojatnije su 1936. godine nabavljena vatrogasna kola za prijevoz članova na pojedine vatrogasne akcije. Na kolima-platou bile su montirane klupe za sjedenje. Kola su bila na konjsku zapregu.

   Pjevački zbor DVD-a

   Godine 1936. u okviru DVD-a osnovan je pjevački zbor. Briga za društvo i društveni život u selu bili su sve izražajniji, tako da su vatrogasci osim svog humanitarnog rada vodili brigu i o zadovoljavanju kulturnih potreba mještana. Stoga su organizirali zborno pjevanje, o čemu smo već pisali.

   Ne raspolažemo podacima do kada je zbor bio aktivan, no približavao se II. svjetski rat, kad više nije bio aktivan. Sve u svemu, ta 1936. bila je sadržajna po događajima u DVD-u.

3. 1934.

   Prvo gašenje požara prvom štrcaljkom parnjačom

   Prvi požar na čijem su gašenju sudjelovali organizirani članovi DVD-a Ivanje Reke zbio se u Hrušćici kod Imbre Kocijana 27. prosinca 1934. godine. Taj datum spominje Ambroz Ranec u svom zapisu, koji je načinio na osnovu izjave Ivana (Imbre) Kocijana, kod kojeg se požar zbio. (Dok u zapisu Ivana Hajsova stoji da se taj požar dogodio 27. prosinca 1937.) No, bilo kako bilo, to je ipak bilo prvo požarište na kojem su organizirano sudjelovali naši vatrogasci. Rekli bismo da su tada naši vatrogasci imali prvo vatreno krštenje sa svojom štrcaljkom – parnjačom. Gaseći požar, spriječili su širenje vatre.

   Požar se dogodio na gospodarskoj zgradi – štali, koja je bila pokrivena slamom – škopom. Štala je izgorjela do temelja, ali uz napor ljudi sačuvani su ostali objekti gospodarstva. Kao uzrok požara navodi se dječja igra vatrom.

   Kao što smo rekli, i štrcaljka parnjača, kojom su rukovali naši vatrogasci, imala je svoje prvo vatreno krštenje na požarištu u Hrušćici. Glavni strojar bio je Zvonko Mitreković. Prema spomenutom zapisu Ivana Hajsova može se zaključiti da je štrcaljka dobila slabu ocjenu, jer je zapisano sljedeće: Štrcaljka parnjača pokazala se neprikladna za brzo lokaliziranje požara. Istini za volju, treba reći i to da je parnjača radila dobro kad je započela raditi, samo je dugo vremena trebalo da počne raditi, a to je u nekim prilikama moglo biti i prekasno. Naime, sam naziv štrcaljke parnjača upućuje na to da ona ima parni pogon – na vodenu paru. Drugim riječima, pogonski dio štrcaljke bio je parni stroj. To za ono doba nije bilo ništa neobično, jer je parni stroj bio pogonski motor. S današnjeg stanovišta, nakon gotovo 70 godina, taj tip štrcaljke na parni pogon nezamisliv je. Naime, tko bi danas mogao zamisliti da se na požarište dopremi takav parni agregat i da se jedan sat loži na požarištu drvima da bi se dobila potrebna para za pogon. Za današnje prilike komično je na požarištu ložiti vatru (iako u zatvorenom ložištu), jer se ne preporučuje ni paliti cigaretu.

   Daljnja sudbina parnjače bila je da je navodno u toku II. svjetskog rata 1942. prodana, kako bi se lakše mogla nabaviti druga, prijenosna motorna štrcaljka na benzinski motor, tzv. Brodska.

4. 1937. – 1953.

   Kronika društva od 1937. do 1953.

   1937. godina. Te godine primljeno je 6 novih članova. Tada je Ambroz Feketić poslan na vatrogasnu izobrazbu za vatrogasnog komandira. Tečaj je održan u Zagrebu, a trajao je 30 dana.

   1939. godina. Društvo je primilo 2 nova člana.

   1940. godina. Društvo je primilo 2 nova člana.

   1942. godina. Društvo je primilo 3 nova člana. Te godine Ivan Josipa Osladić položio je pred ovlaštenom vatrogasnom komisijom propisani vatrogasni ispit, te je tako on naš prvi član s vatrogasnim ispitom. Iste godine nabavljena je druga motorna štrcaljka, tzv. Brodska.

   1945. godina. Učlanjeno je 6 novih članova. Društvo je održalo nekoliko vatrogasnih vježbi, te nekoliko zabava i proslava. Naime, ljudi su bili već odavno umorni od ratnih stradanja, pa su i vatrogasne zabave bile način da se što prije zaborave ratne strahote. Osim toga, od zabava je bio i neki novčani prihod, koji je dobro došao kao pripomoć, pa se te godine moglo nabaviti 12 novih vatrogasnih uniformi.

   1946. godina. Društvo je primilo 10 novih članova.

   1947. godina. Društvo je primilo jednog (1) novog člana.

   1948. godina. Društvo je primilo 2 nova člana.

   1950. godina. Ovdje treba napomenuti da su te godine vatrogasnom društvu Ivanje Reke priključena još 4 susjedna sela, i to Hrušćica, Sop, Svibovski Otok i Svibje. Time se DVD povećao za 17 novih članova. Kako je društvo imalo već podosta članova, osnovan je tzv. II. vatrogasni vod, koji je bio sastavljen od članova iz priključenih sela. Program rada i vatrogasne vježbe zajednički su se planirali. Te godine nabavljen je novi, po redu treći vatrogasni agregat za gašenje, tipa Rosenbauer. O tome kako je nabavljen agregat napisano je u drugom podnaslovu.

   1951. godina. Iste godine, 15. 02. 1951., Skupština društva DVD-a donijela je zaključak da se ide u izgradnju doma DVD-a. Radi toga bila je formirana komisija od 3 člana, koja je imala zadatak procijeniti koje su mogućnosti za realizaciju.

   Već nam je iz ovog štiva poznato da se od osnutka vatrogasnog društva sve održavalo u kući Josipa Sandelića – Plevnika. Kuća Sandelića postala je pretijesna. Radi toga je uz suglasnost Petra Feketića materijal smješten u njegovu kuću. Taj novi prostor bio je prikladniji i više je odgovarao tadašnjim propisima za održavanje i čuvanje opreme i inventara. U toj kući DVD je bio 13 godina podstanar.

   Možemo konstatirati da je u to doba DVD na neki način bio beskućnik, odnosno nije posjedovao odgovarajuće prostorije, pa se više radilo na pripremi za izgradnju vlastitog doma. O toj izgradnji doma bit će više riječi u sljedećem podnaslovu.

   1952. godina. Društvo je primilo 5 novih članova. Za ovu godinu značajno je da je te godine naš DVD 11. i 12. listopada 1952. osvojio prvo mjesto na republičkom natjecanju.

   Potrebno je prisjetiti se kako je tih godina bilo ustrojeno vatrogastvo u Hrvatskoj. Najviša instanca u Republici Hrvatskoj bio je Vatrogasni savez sa sjedištem u Zagrebu, potom su kao niže organizacijske jedinice bili vatrogasni podsavezi, koji su bili podijeljeni u rajone koje je sačinjavalo nekoliko DVD-a. Naš DVD Ivanje Reke pripadao je tada Vatrogasnom podsavezu Dugo Selo, koji je imao nekoliko rajona. Između pojedinih DVD-a započelo je natjecanje u okviru rajona; pobjednici na ovoj rajonskoj razini izborili su pravo da se natječu na nivou podsaveza, a pobjednici na najvišem, republičkom natjecanju. Naš DVD je (u rajonu i podsavezu) osvojio prvo mjesto te je na taj način izborio pravo sudjelovanja na republičkom natjecanju. Te godine održano je 12 redovnih i 24 izvanredne vatrogasne vježbe.

   Na sastanku DVD-a 9. 12. 1952. odlučeno je da se agregat tzv. Brodski 10 KS preda DVD-u Svibovski Otok.

   Na sastanku DVD-a 12. 12. 1952. donijet je zaključak da članovi društva po načinjenom spisku moraju dežurati na Savi jer je prijetila poplava.

   1953. godina. Društvo je primilo jednog novog člana. Puno pažnje bilo je usmjereno na pripreme gradnje doma DVD-a. Na sastanku od 11. 03. 1953. potpisivale su se obaveze kojima su se članovi-dužnosnici DVD-a obavezali da će sudjelovati na izradi cigle za potrebe izgradnje doma.

   Te godine, nakon 3 godine (1950. – 1953.), II. vatrogasni vod odvojio se u samostalni DVD Svibovski Otok.

   Na sastanku od 12. 01. 1953. donijeta je odluka da se Stjepan Feketić Petra uputi u Zagreb na tečaj za motorista-strojara.

   

5. 1942. – 2002.

   Nabavka drugih vatrogasnih agregata i vatrogasne opreme

   Drugi agregat – štrcaljka. Osim već spomenute Parnjače, nabavljena je i druga šprica, koja je imala za pogon benzinski motor i bila je prenosiva. Šprica je nabavljena u Slavonskom Brodu, pa su je često zvali i Brodska šprica. Snaga pogonskog motora bila je 10 konjskih snaga (KS). Nabavljena je u toku II. svjetskog rata, 1942. godine. Ovaj drugi agregat, tzv. Brodski, prema izjavi Ambroza Ranca bio je veoma dobar i koristio se za vatrogasne vježbe. Agregat je 1951. predan novoosnovanom II. vodu, kako bi i ovaj dio DVD-a mogao uspješno djelovati na svom području. Prema inventurnoj listi od 9. 12. 1952. vidi se da je agregat skinut s inventarske evidencije u našem društvu.

   Treći agregat – štrcaljka. Ovaj agregat nabavljen je 1950. godine. Nabava je trajala oko 3 godine. Naime, po završetku II. svjetskog rata 1945. vatrogasno društvo raspolagalo je veoma skromnim inventarom i opremom. Radi tih ratnih okolnosti, vatrogasno društvo trebalo je nabavljati sve iz početka.

   Ideja o nabavci treće štrcaljke proizašla je iz posjeta naših članova Stjepana Klarića – Buke i Franje Juvana Zagrebačkom velesajmu 1948. Na sajmu je austrijska firma „Konrad Rosenbauer“ izlagala vatrogasne agregate i opremu za gašenje. Na temelju tog posjeta predloženo je Upravnom odboru DVD-a da se od navedene firme nabavi vatrogasni agregat. Razumljiva je bila odluka Upravnog odbora DVD-a Ivanje Reke da se pokrene postupak nabave agregata firme „Konrad Rosenbauer“, jer je u to doba taj tip agregata spadao u vrhunsku vatrogasnu tehniku za gašenje. Procjena je imala logičnost u tome: ako se nešto kupuje, neka to bude kvalitetno.

   Ne ulazeći u detalje i pojedinosti, nabavka je bila povjerena Franji Juvanu mlađem, tada vršitelju dužnosti blagajnika, inače po struci trgovcu. Nabavka je išla preko zagrebačkog uvoznika, firme „Autocentar“. U prvim kontaktima s uvoznikom saznalo se da je svaka nabavka uvozne robe moguća samo za devizna sredstva plaćanja, pa tako i vatrogasni agregat za gašenje. DVD Ivanja Reka tada nije imao ni potrebne dinare. Naime, ljudi su u početku planirali da će na jesen brati kukuruz, prodati ga i za te novce kupiti odličan agregat. Jest, drugi ljudi u drugim mjestima brali su kukuruz, ali za te novce nisu mogli kupiti takav uvozni agregat, nego sasvim nešto drugo iz domaće proizvodnje, npr. vatrogasne kape i slično. Problem je bio potpuno jasan: trebalo je na legalan način doći do deviznih sredstava.

   Nakon mnogih razmišljanja, sastanaka i dogovora došlo se do zaključka da je na tržištu drvo hrastovina pogodna roba za prodaju za devize. Takvo rješenje bilo je na neki način prihvatljivo. Ali gdje naći kvalitetno drvo za izvoz?

   Na sreću, pojavila se prilika. Naime, saznalo se da je župnik župe Nart dao na prodaju hrastovu šumu, odnosno stojeće drvo u šumi. Kod toga je značajnu ulogu odigrao trgovac Franjo Juvan, koji je u ime DVD-a Ivanje Reke sklopio ugovor o kupnji stojećeg drveta u šumi.

   Članovi DVD-a dali su se na posao i u svojoj režiji posjekli kupljeno drvo. Trupci su konjskom zapregom prevezeni na (Kokotovu) pilanu u Dugo Selo. Kako se radilo o stotinama kubika hrastovih trupaca, bio je potreban veliki broj prijevoznika s konjskom zapregom. Podsjetimo se da je to bilo 1948./49./50. godine, kada nije bilo drugih mogućnosti za prijevoz, a osim toga ni putovi za prijevoz nisu bili kvalitetni. Važno je napomenuti da su se svi gazde koji su imali konjsku zapregu dobrovoljno uključili u prijevoz trupaca na pilanu, na relaciji od Ivanje Reke do Svibovskog Otoka i Svibja. Solidarno su se uključili u prijevoz trupaca iz šume na pilanu. Danas je nezamislivo da se nešto tako dogodi, a rijetki su danas i oni s konjskom zapregom. U to vrijeme DVD Ivanja Reka obuhvaćao je i članstvo iz mjesta Sop, Hrušćica, Svibovski Otok i Svibje.

   Po završetku obrade drveta na pilani rezanu građu preuzela je firma „Eksport-drvo“ iz Zagreba te uredno isplatila zaslužena devizna sredstva našem DVD-u. Sad kad su bili pribavljeni pravi novci, prišlo se konkretnoj narudžbi agregata. Agregat je prema ugovoru isporučen 1950. godine. Da bi se na neki način što bolje proslavio taj opći uspjeh ljudi, mjesta i okolice, organizirano je narodno veselje – velika vatrogasna zabava. Zabava je održana u ljetno doba, 6. 8. 1950., na otvorenom, pod zelenim hrastovima u šumi Lug. Zabavu i danas, poslije 50 godina, pamte mnogi stariji ljudi iz Ivanje Reke i okolice. Eto, tako je s veseljem završila nabavka trećeg, veoma kvalitetnog vatrogasnog agregata proizvodnje firme „Rosenbauer“, s benzinskim motorom i zračnim hlađenjem. Treba napomenuti da je u ono doba bila prava rijetkost da tako malo seosko vatrogasno društvo posjeduje tako kvalitetan agregat. Zato su se naši ljudi toliko ponosili svojim agregatom.

   Treba napomenuti i to da je tadašnja vlast vodila brigu o razvoju vatrogastva i često pomagala materijalno i novčano. Kod kupnje ovog agregata pripomoć u iznosu od 100.000 tadašnjih dinara dodijelilo je nadležno ministarstvo Republike Hrvatske. Istina, prije nabave nije se računalo da će se dobiti bilo kakav novac.

   Agregat je i danas, poslije 50 godina, u inventaru društva, ali samo kao eksponat prošlog vremena, kad je u Ivanjoj Reki vladao pravi vatrogasni entuzijazam, kad je sve staro i mlado živjelo za vatrogastvo. Taj agregat simbol je tog vremena, pa je i razumljivo zašto su ljudi toliko emotivno vezani uz njega. Nadamo se da će se uvijek naći toliko snage da bude u primjerenom stanju.

   Četvrti agregat. Ovaj vatrogasni agregat s benzinskim motorom tipa Rakovica 18 KS, s pripadajućim priborom, koji je došao u vlasništvo DVD-a, dobiven je kao nagrada za osvojeno prvo mjesto na završnom natjecanju seoskih DVD-a Hrvatske 11. i 12. 10. 1952. godine.

   Ovaj uspjeh DVD-a Ivanje Reke zaslužuje da nešto više kažemo o tom događaju. Prije svega treba istaknuti da je 1952. godine Ivanja Reka imala oko 330 stanovnika i oko 93 domaćinstva, što je Ivanju Reku svrstavalo u malo selo. No, da tako malo mjesto osvoji prvo mjesto na republičkom natjecanju DVD-a, to baš nije čest događaj. Da bi se mogao ostvariti takav uspjeh, bile su potrebne neke vrline. Tome je vjerojatno pripomoglo više pozitivnih načela života u zajednici:

   • entuzijazam, želja i vjera u sebe i ljude da se to može postignuti,
   • rad i disciplina ekipe,
   • uvježbanost čitave ekipe; za to je pak bilo potrebno da ekipa ima na raspolaganju kvalitetan i siguran agregat, koji neće zatajiti u ključnom momentu,
   • vođenje DVD-a i zapovijedanje u desetini.

   Zahvalnost nam nalaže da navedemo imena svih u desetini koja je predstavljala naš DVD i izborila prvo mjesto na republičkom natjecanju. Oni nisu samo ponos našeg DVD-a, oni su ponos i čitave Ivanje Reke, a to su:

   Ivan Osladić, zapovjednik, Stjepan Klarić – Buko, zamjenik zapovjednika, Ivan Hajsov, predsjednik, Ivan Sekulić, član, Stjepan Crnić, član, Ivan Ranec – Capo, član, Stjepan Feketić, član, Ivan Malović, član, Ivan Rebić, član, Ivan Klarić – Funtek, član.

   Pritom ne smijemo zaboraviti spomenuti Stjepana Klarića – Buku, koji je tada zapovijedao desetinom i pridonio dobroj uvježbanosti ekipe. Stoga je i logično što je Stjepan Klarić za zapovijedanje na licu mjesta osobno primio priznanje od tadašnjeg predsjednika Vatrogasnog saveza, gospodina Franje Kulmera.

   Mora se spomenuti i Ivan Matić iz sela Drenje, koji je bio član profesionalne vatrogasne brigade u Zagrebu; on je veoma dobro poznavao pravila o izvođenju vježbi. Na vježbama prije natjecanja upućivao je i savjetovao našu desetinu na pravilno izvođenje vježbe, što je bilo veoma korisno.

   Ako se prisjetimo kako je bilo teško fizičkim radom zaraditi novac za nabavu trećeg agregata Rosenbauer i to usporedimo s načinom kako je društvo došlo do ovog četvrtog agregata tipa Rakovica, onda ovdje vrijedi stara izreka: „Ako si sam pomogneš, i Bog će ti pomoći.“

   Peti agregat. Peti agregat DVD je nabavio 1973. godine. Agregat je nabavljen od firme Magirus, koja je poznata po proizvodnji kvalitetne vatrogasne opreme. Za nabavu tog agregata uloženo je 3.560.000 din. Sredstva za nabavu osiguralo je dijelom društvo, a dijelom Mjesna zajednica. U dokumentima se spominje da je za nabavu ovog agregata veliku zaslugu imao Mijo Haleuš, tadašnji predsjednik MZ, te tadašnji dužnosnici DVD-a. Agregat je uz održavanje i danas u funkciji.

   Važna vatrogasna oprema 2002. godine

   Uvidom u Knjigu evidencije inventara – spremištara za 1977. – 2001. DVD-a Ivanje Reke konstatirali smo da društvo danas raspolaže značajnom vatrogasnom opremom, koja omogućuje da se brzo intervenira na požarištima u bližoj i daljoj okolici. Između ostalog navodimo sljedeću glavnu opremu: vatrogasni agregat proizvodnje Magirus, pumpa Tomos, pumpa Honda, potapajuća pumpa Flit, autocisterna od 1500 litara, kombi vozilo, zapovjedno vozilo, elektropumpa 600 – 800 l/min, ručni aparati CO₂, ručni aparati s prahom (S), električna sirena, mlaznice, cijevi raznih dimenzija, ljestve kukače, alat i pribor, odijela radna i svečana, zaštitne kacige i druga sredstva osobne zaštite.

   Mogli bismo zaključiti da DVD u sadašnjim prilikama raspolaže zadovoljavajućom vatrogasnom opremom. To što je takvo stanje u mnogome je zasluga naših ljudi, koji su se angažirali i brinuli da se to priskrbi.

   

6. 1951. – 1962.

   Izgradnja doma DVD-a

   Uspješno ostvarena nabava dobrog vatrogasnog agregata Rosenbauer 1950. godine, te priznanje i nagrada za osvojeno prvo mjesto na republičkom vatrogasnom natjecanju 1952. godine, kod mještana Ivanje Reke stvorili su novi motiv, izazov, pouzdanje i polet za razvoj vatrogastva, izgradnju vlastitog prostora i kvalitetu življenja. Odluku o izgradnji doma donijela je Skupština DVD-a na sastanku 15. 2. 1951. godine.

   U tom novom entuzijazmu ljudi iz Ivanje Reke odlučili su izgraditi dom DVD-a. Iako se još teško živjelo, ljudi su se s velikom voljom prihvatili zadatka. Naš kazivač Franjo Juvan s pravom nam je rekao: „Tada je sve staro i mlado u Ivanjoj Reki živjelo za vatrogastvo.“ Istina, želje su bile jedno, a mogućnosti skromne. Prišlo se razmatranju i iznalaženju potrebnih novčanih sredstava, prije svega onih koja bi se mogla ostvariti u okviru mjesne zajednice, no ona su zaista bila skromna. Značajniji potencijal bio je dobrovoljni rad mještana.

   Početna novčana sredstva ostvarena su prodajom vatrogasnog agregata tipa Rakovica s opremom, koji je DVD dobio za prvo osvojeno mjesto na republičkom natjecanju 1952. godine. Osim toga, nešto novca prikupilo se od prodaje šljunka, vatrogasnih zabava i dobrovoljnih priloga.

   Dobrovoljni rad mještana bio je glavni doprinos u izgradnji doma. On se u osnovi ostvarivao na dvije lokacije: na samom gradilištu doma i na ciglani u Dugom Selu.

   Potrebno je da nešto više kažemo o dobrovoljnom radu mještana na ciglani u Dugom Selu. Danas je to naprosto nezamislivo. Naime, 1953. došlo je do pregovaranja između predstavnika Ivanje Reke i poduzeća „Radnik“, tj. ciglane iz Dugog Sela. Pregovori su se odnosili na mogućnost izrade cigle na ciglani za potrebe izgradnje doma DVD-a Ivanje Reke. Dogovorom je postignuto sljedeće:

   Dozvoljava se DVD-u iz Ivanje Reke da sa svojom radnom snagom, u svojoj režiji, na ciglani u Dugom Selu izrađuje ciglu iz jedne trećine. To znači da je trebalo izraditi 300 tisuća cigli da bi vatrogasnom društvu iz Ivanje Reke pripalo 100 tisuća cigli. Za ono vrijeme to je bio dobro ugovoren posao. U tome je puno pomogao mještanin Mijo Haleuš. Mještani Ivanje Reke bili su po određenom rasporedu određeni kada i tko može izvršiti svoju obećanu radnu obavezu. Pri tome moramo napomenuti da su mnogi do ciglane i natrag išli pješke, i to oko 30 kilometara. Naime, tada mnogi nisu imali ni bicikl. To u ono vrijeme nije bilo ništa neobično za mlade ljude, ali kad se radi o osobama koje su bile u dobi od oko 77 godina, kao što su tada bili mještani Josip Klarić – Juža, rođ. 1886., i Juraj Sekulić – Lozekov, onda je to ipak vrijedno poštovanja i vrijedno je spomenuti da su se i oni uključili u akciju. Eto, na taj način su mještani 1953. izradili ciglu za svoj dom. Prijevoz cigle iz Dugog Sela u Ivanju Reku obavili su mještani svojim zapregama.

   Kad se 1954. prikupio određeni građevni materijal, prišlo se gradnji, koja je trajala nekoliko godina. Donji dio – prvu etažu, do prve deke, a kasnije i toranj izveo je jednim dijelom sa svojim materijalom (bez cigle) privatni graditelj Fabijan Glavinić sa svojim majstorima. Radove prizemlja nadzirao je i od izvođača 1955. preuzeo dipl. ing. Henzel, građevinski stručnjak. Prema izjavi naših kazivača, građevinski stručnjak bio je zadovoljan kvalitetom izvedbe.

   Dragocjena je bila pomoć tadašnjeg kotara Dugo Selo, koji je 1954. godine dodijelio iznos od 300.000 din., Vatrogasnog odbora općine Dugo Selo s 300.000 din., Vatrogasnog saveza grada Zagreba s 200.000 din., te Skupštine općine Dugo Selo, koja je dodijelila gradilište. Dozvolom za eksploataciju šljunka u Hrušćici prikupljena su značajna novčana sredstva, oko 2.500.000 din. Dobrovoljnim radom, navozom šljunka, pijeska i zemlje ostvarena je vrijednost od 500.000 din. Raspisan je samodoprinos građana 1961. – 1962. u vrijednosti od 450.000 din., kojim je nabavljena potrebna stolarija.

   U Dnevniku Ivana Osladića zapisano je da je otvaranje doma bilo 2. 9. 1962. Tog istog dana DVD Ivanje Reke za svoje je zasluge primio vatrogasnu zastavu. Zastavu je primio vatrogasni zastavnik Ivan Ivana Osladić. On je za dužnost zastavnika izabran na sastanku DVD-a 25. 8. 1962.

   Sigurno je da su za tu izgradnju bili potrebni volja, sloga i složno rukovođenje u Mjesnoj zajednici i u DVD-u. (Istini za volju, dom ni danas nema cijelu vanjsku fasadu; u planu je da se izvede u toku 2002./2003., prije proslave 70. godišnjice osnutka društva.) Teško je odrediti koliko je tko pridonio toj izgradnji, ali je sigurno da je bilo ljudi kojima bi trebalo zahvaliti na trudu, jer su pridonijeli da se stvore trajne vrijednosti, korisne za nas i naraštaje iza nas.

   

7. 1934. – 2000.

   Požari i akcidentne situacije

   U proteklih 70 godina DVD je sudjelovao u nekoliko gašenja požara. Osim u Ivanjoj Reki, društvo je sudjelovalo i u okolnim mjestima. Iz dokumenata se može konstatirati da je DVD sudjelovao u nekoliko značajnijih akcija:

   A) Na gašenju požara na garištima:

   • Imbre Kocijana – Hrušćica,
   • gradilište Autoput – I. Reka,
   • Stjepana Pirina – Jelkovec,
   • Ljudevita Klarića – I. Reka,
   • Vjekoslava Palovića – I. Reka,
   • Ivana Sandelića – I. Reka,
   • Mirka Rebića – I. Reka,
   • Stjepana Paloreca – Hrušćica,
   • Stjepana Jurička,
   • Stjepana Paloreca – Hrušćica,
   • Mirka Jambreka,
   • N. Raneca – I. Reka,
   • Motel Turist, vl. Franje Juvana,
   • Josipa Palašića,
   • Stjepana Šebeka – Hrušćica (19. 03. 1999.),
   • Šutaja Jože – Črnec Rugvički (8. 10. 2000.).

   Godišnje se u više navrata intervenira na gašenju zapuštenog poljoprivrednog zemljišta.

   B) Spašavanje imovine:

   • spašavanje vodne crpne stanice Sljeme za vrijeme velike poplave 1964.,
   • za vrijeme poplave 1988. spašavanje imovine firmi Prvomajska i Geotehnika te športske dvorane Peščenica.

8. 1947. – 2003.

   Vježbe, javne vježbe, natjecanja, proslave – obljetnice

   Vježbe. Vježba je uz ustroj društva i nabavu osnovne opreme za gašenje jedan od tri glavna zadatka svakog vatrogasnog društva. To je važno i zato što članovi uvježbavanjem stječu fizičku sposobnost te uče pravila taktike, što je potrebno za uspješnu borbu s vatrom.

   Poznato je da se za vježbanje koristi odgovarajući priručnik, tzv. Vježbovnik. Iz povijesti vatrogastva zna se da su prve vježbe bile na njemačkom jeziku. Na hrvatskom jeziku prvi vježbovnik imamo od 1882. godine. Kao prvi učitelj vatrogasnih vježbi u hrvatskom vatrogastvu spominje se Ferdinand Jergić, sedamdesetih godina 19. stoljeća.

   Drugi vježbovnik izdala je Vatrogasna zajednica Savske banovine 1932. g.; u njemu su uz vježbe ručnim štrcaljkama prvi put navedene i vježbe s motornim pumpama. Poslije II. svjetskog rata za motorne pumpe-agregate uvedena je vježba pod nazivom „trodijelni napad“ – s 3 mlaza. Uvođenjem „trodijelnog napada“ od 1950. godine održavane su vježbe po regijama hrvatskih vatrogasaca. Vježbama se u vatrogastvu posvećuje posebna pažnja, pa radi toga DVD u prvi plan rada stavlja godišnje vježbe. U izvornim dokumentima, između ostalog, zapisano je i sljedeće: u toku 1952. izvedeno je 12 redovnih i 24 izvanredne vježbe. Napomenimo da je te godine DVD Ivanja Reka osvojio prvo mjesto na republičkom natjecanju. Na Godišnjoj skupštini 2. 2. 1959. u plan je stavljeno da se te godine održi minimalno 10 vježbi.

   U toku 1960. održano je nekoliko vježbi koje su izveli stariji i iskusni članovi. Ove vježbe imale su svrhu podučiti mlade članove kako bi se što efikasnije uključili u izvođenje vježbi.

   Značajan je bio broj vježbi 1963. za 30. godišnjicu DVD-a Ivanje Reke, jer se DVD želio pokazati u najboljem svjetlu. Tom prilikom održana je javna vježba, a poslije velika vatrogasna zabava.

   Zapažen je veći broj vježbi radi Rajonskog natjecanja u Zelini 7. 6. 1980.

   1983. bio je veći broj vježbi kao priprema za proslavu 50. godišnjice osnutka DVD-a Ivanje Reke i za Rajonsko natjecanje u Nartu Jalšovečkom.

   Danas, 2002. godine, vježbe se održavaju prema godišnjem planu vježbi.

   Javne vježbe – smotre. Pojam javne vježbe nastao je kada su vatrogasci izašli pred ljude prikazati svoju sposobnost i vještine u svladavanju vatrogasne tehnike. Ponekad je tu bilo i malo dobronamjernog isticanja vatrogastva pred građanima i raznim izaslanicima, kako bi se vatrogastvu dao što veći, opravdan značaj.

   Vježbe su se održavale s opremom koja je bila dostupna u to vrijeme. Dolaskom motornih šprica – pumpnih agregata – znatiželjnici su gledali prikaz vježbe dobave vode. Svaki daljnji razvoj u opremanju vatrogastva prikazan je na javnim nastupima, od zaštitne odjeće do specijalnih vozila. Javna vježba sadržavala je i stručno usavršavanje članova, zapovjednika i svih drugih sudionika na vježbi.

   Poseban značaj pridavao se održavanju opreme i ispravnosti agregata, jer stroj nije smio zatajiti. Za vatrogasce nema većeg poniženja od neizvršenog zadatka i neizvedene vježbe. Na vježbi se uspjehom ekipe smatralo tko će prvi dati vodu. To je vjerojatno tako jer je voda bila i jest nezamjenjiva u procesu gašenja vatre, više puta i jedino sredstvo. Logično je da radi toga vatrogastvo ne poznaje suhu javnu vježbu.

   Naš DVD po običaju svake godine sudjeluje u mnogim javnim vježbama i smotrama koje se organiziraju u okolnim, a ponekad i drugim mjestima.

   U zapisima je, između ostalog, zapisano da se sudjelovalo u okolnim mjestima, npr.: Sesvete 3. 8. 1947., Preseka 24. 8. 1947., Žitnjak 6. 6. 1948., Rugvica 17. 6. 1951., Gračani 12. 8. 1962., Sop 16. 9. 1962. i drugdje, a u nekim mjestima do danas po nekoliko puta.

   1955. DVD Ivanje Reke sudjelovao je na vatrogasnom kongresu u Varaždinu.

   1961. naš DVD sudjeluje na vatrogasnoj smotri u Zagrebu.

   1977. naše društvo sudjelovalo je na smotri DVD-a Prigorsko-posavsko-moslavačke regije u mjestu Vrbovec.

   Naš DVD sudjelovao je na smotri DVD-a Prigorsko-posavsko-moslavačke regije 1980. i 1983. godine u Zelini. Slobodno se može reći da je naš DVD sudjelovao u mnogim mjestima u svim dosadašnjim razdobljima.

   Danas Društvo redovno sudjeluje u svim okolnim mjestima u koja je pozvano.

   Natjecanja. Za iskazivanje vatrogasne spremnosti u vatrogastvu je utemeljeno natjecanje po određenim pravilima. Za razliku od javne vježbe, na natjecanju se prezentira sposobnost jednog društva, odnosno njegove desetine, koja u njegovo ime nastupa. Razvoj vježbi za natjecanje nadograđivan je i športskim sadržajem, kojim je provjeravana fizička pripremljenost vatrogasaca.

   U povijesti hrvatskog vatrogastva zapisano je da je prvo natjecanje DVD-a u Hrvatskoj održano 19. studenoga 1950. godine. Natjecanja su bila organizirana u više rangova, npr. međudruštvena, rajonska, općinska, županijska, zonska i republičko završno natjecanje.

   DVD Ivanja Reka sudjelovao je na mnogim natjecanjima, a između ostalih spominju se:

   • 3. 8. 1952. na natjecanju DVD-a kotara Dugo Selo,
   • 11. i 12. 10. 1952. veliki uspjeh DVD-a Ivanje Reke bio je kada je izborio pravo da sudjeluje na završnom republičkom natjecanju. Kao što smo već ranije rekli, naše društvo tada je osvojilo prvo mjesto i za nagradu dobilo vatrogasni agregat. Tajna uspjeha vjerojatno se zasnivala na entuzijazmu, pripremljenosti i zapovjedniku, koji je pripremio desetinu s kojom je prodefilirao kroz prijašnja natjecanja nižeg ranga. Za to je sigurno bilo potrebno motivirano članstvo sa sklonostima za vatrogastvo. Pobjedničku desetinu sačinjavali su: I. Osladić, S. Klarić, I. Hajsov, I. Sekulić, S. Crnić, I. Ranec, S. Feketić, I. Malović, I. Rebić i I. Klarić-Funtek. Ovaj uspjeh velik je doprinos općem ugledu mjesta Ivanja Reka, a ne samo vatrogasnog društva. Nadamo se da će nove generacije ponoviti taj uspjeh,
   • 19. 8. 1956. na rajonskom natjecanju u Hrušćici,
   • 14. 8. 1977. na turnirskom natjecanju u Sopu,
   • 30. 5. 1982. na rajonskom natjecanju u Nartu Jalšovečkom,
   • 2. 6. 2002. sudjelovanje na natjecanju Vatrogasne zajednice grada Zagreba i na mnogim drugima.

   Diploma za sudjelovanje na vatrogasnom natjecanju: „Vatrogasna zajednica grada Zagreba dodjeljuje diplomu DVD-u ‚Ivanja Rijeka‘ za sudjelovanje na vatrogasnom natjecanju Vatrogasne zajednice grada Zagreba. U Zagrebu, 22. lipnja 2002. godine. Predsjednik Zlatko Križanić.“

   Proslave – obljetnice. Za razliku od natjecanja, na obljetnicama je nastup sigurno ležerniji i zabavniji susret s drugim DVD-ima. To je jedan od vidova koji pozitivno potiču razvoj vatrogastva. U zapisima se, među ostalim, spominje da je naše vatrogasno društvo sudjelovalo:

   • 1955. na proslavi 60. godišnjice osnutka DVD-a Dugo Selo,
   • 1977. na proslavi 25. godišnjice osnutka DVD-a Svibovski Otok,
   • 1981. na proslavi 50. godišnjice osnutka DVD-a Lojnica,
   • 1981. na proslavi 30. godišnjice osnutka DVD-a Oborovski Novaki,
   • 1982. na proslavi 30. godišnjice osnutka DVD-a Svibovski Otok, i u drugim mjestima.

   50. godišnjica

   Još je mnogima u sjećanju 50. obljetnica našeg DVD-a 1983. godine. Na toj proslavi bilo je nekoliko DVD-a iz okolnih mjesta te profesionalna vatrogasna brigada Zagreba, koja je prikazala pokaznu vježbu s visokim pokretljivim ljestvama. Pamti se i to da je tom prilikom izvršena podjela spomenica osnivačima društva te drugim zaslužnim članovima DVD-a i građanima. Pokrovitelj proslave bio je Franjo Juvan, naš građanin Ivanje Reke.

   70. godišnjica

   Po tradiciji, 26. 10. 2003. godine obilježena je 70. obljetnica osnivanja DVD-a Ivanje Reke. Pokrovitelji obljetnice bili su Poglavarstvo grada Zagreba i Vatrogasna zajednica grada Zagreba. Treba reći i to da je ovo prva značajna obljetnica koja je proslavljena nakon uspostavljanja samostalne Republike Hrvatske.

   Proslava je održana na otvorenom prostoru kod doma DVD-a, te u obližnjem hotelu u vlasništvu obitelji Zovko. Na proslavi je sudjelovalo ukupno 13 DVD-a iz vatrogasnih zajednica iz bliže okolice grada Zagreba i Zagrebačke županije, te iz drugih županija i mjesta: Palinovec iz Međimurske županije, Pavlovec iz Bjelovarsko-bilogorske županije te Donji Dubovec iz Koprivničko-križevačke županije. U mimohodu je sudjelovalo oko 150 vatrogasaca. Svečanom skupu prisustvovali su čelni dužnosnici Vatrogasne zajednice grada Zagreba, Mjesne samouprave Ivanje Reke – Zdravko Čabraja, zagrebačkog kvarta Peščenica – predsjednik vijeća Ivan Šikić i grada Zagreba – dogradonačelnik Milan Bandić. Kažimo i to da je dogradonačelnik Milan Bandić predao našem DVD-u novu vatrogasnu zastavu, koju je blagoslovio naš župnik Stjepan Jakopović. Zastavu je po protokolu primio predsjednik društva Franjo Barlović i predao je zapovjedniku Damiru Sandeliću, odnosno zastavniku Ivanu Sekuliću. Tom prilikom dodijeljena su priznanja – pismene zahvalnice gostima, donatorima, sponzorima, zaslužnim građanima, najstarijima i nekim zaslužnijim današnjim članovima našeg DVD-a. Po tradiciji, proslavi su se priključili i mještani Ivanje Reke.

   

9. 1937. – 2001.

   Stručno osposobljavanje članstva

   Osposobljavanje vatrogasaca. Osposobljavanje članstva prioritetni je i stalni zadatak i sastavni dio razvoja društva. Obavezni tečaj za vatrogasca danas je osnova za pristup vatrogasnoj tehnici. Stručno osposobljavanje je i svaka daljnja spoznaja o tehnici, sredstvima za gašenje, požarnim opasnostima, opasnim tvarima, vježbama itd.

   U izvornim zapisima, između ostalog, spominje se:

   • 1937. Imbro Feketić Antuna upućen je na vatrogasni tečaj u trajanju od 30 dana u Zagreb. Poslije je obavljao dužnost zapovjednika sve do 1949.
   • 1942. Ivan Osladić Josipa završio je u Zagrebu tečaj za ispitanog vatrogasca. On je ujedno i prvi ispitani vatrogasac DVD-a Ivanja Reka; dužnost zapovjednika imao je od 1951. do 1953. i od 1960. do 1961., a od 1960. do 1964. dužnost spremištara.
   • 1953. Stjepan Feketić Petra upućen je na tečaj za motorista-strojara.
   • 1964. na Godišnjoj skupštini donijeta je odluka o obaveznom i trajnom osposobljavanju članstva.
   • 1977. upućena su 3 člana na tečaj za dočasnike: S. Ranec, I. Feketić i B. Hajsov.
   • 1982. organiziran je tečaj za ispitane vatrogasce; polaznici tečaja bili su članovi I. Filipović, S. Gereci, J. Pavlišić, B. Šurlan, T. Đuran, M. Smajlović, S. Lipohar, D. Varga i R. Šurlan. Seminar je održan u našem domu DVD-a u Ivanjoj Reki.
   • 1983. organizirana su predavanja za mlade članove u našem domu. Predavanja su održavana navečer. Predavanjima su prisustvovali mladići i djevojke: Drago Horvat, Darko Bakač, Branko Crnić, Petar Micanović, Mirjana Harasti, Ivanka Tomičić, Mirjana Tomičić, Slavica Keresi, Božica Topolovec, Snježana Škarijan, Anela Barlović i Mirela Barlović, koja je završila tečaj za vatrogasne dočasnike.
   • 1983. tadašnji nadležni Vatrogasni savez općine Dugo Selo upućuje u Zagreb 3 kandidata na seminar za više vatrogasne časnike. Među tim kandidatima bio je i naš član Franjo Barlović. Cjelokupna obuka trajala je oko 6 mjeseci, sa završnim seminarskim radom i ispitom. Ovim ispitom Franjo Barlović prvi je stekao zvanje višeg vatrogasnog časnika DVD-a u Ivanjoj Reki. Uspješno je nekoliko mandata obavljao dužnost zapovjednika i predsjednika DVD-a.

   Prema zapisima i izjavama, DVD Ivanja Reka 1983. godine brojio je 35 članova, od čega su 21 bili ispitani vatrogasci, 4 dočasnici, 3 časnici i 1 viši vatrogasni časnik.

   Iz Matične knjige ustrojene 21. 12. 1998. može se vidjeti da je DVD 2001. godine brojio ukupno 43 aktivna člana, od kojih su 22 bili članovi mladeži. Po osposobljenosti za zvanje bilo je: 10 vatrogasaca, 6 vatrogasaca I. klase, 1 dočasnik, 2 dočasnika I. klase, 1 časnik I. klase i 1 viši vatrogasni časnik.

   Može se zaključiti da se u DVD-u Ivanja Reka poklanja briga stručnom osposobljavanju članova, čime se ostvaruje jedan od osnovnih zadataka DVD-a.

   

10. 1933. – 2001.

    Dužnosnici DVD-a Ivanja Reka

    U proteklom razdoblju od osnutka DVD-a 1933. ostvareni su značajni uspjesi u razvoju vatrogastva u Ivanjoj Reki. Stvorene su značajne materijalne i druge vrijednosti. Time se danas s punim pravom mogu ponositi svi stanovnici Ivanje Reke, ali i svi oni koji su tome na bilo koji način pridonijeli.

    Kod stvaranja i razvoja našeg vatrogastva nisu svi imali jednake prilike, dužnosti i odgovornosti. Jedni su imali samo obaveze (novčane ili radne), a drugi su osim tih obaveza i organizirali i nosili pojedine akcije. S pravom neki od tih organizatora i nositelja aktivnosti kažu da bi im bilo dvostruko lakše podmiriti određenu obavezu (novčanu ili radnu) nego ići od kuće do kuće te nagovarati ili skupljati dogovorena sredstva za potrebe DVD-a, odnosno za potrebe mjesta kao cjeline. U takvoj situaciji ponekad su se našli mnogi dužnosnici DVD-a, nositelji pojedinih akcija, danas anonimni članovi i građani Ivanje Reke.

    Trebalo je uložiti mnogo vještine, hrabrosti i odgovornosti da se ostvare materijalne vrijednosti kao što su: prva šprica Parnjača, agregat Brodski 10 KS, agregat Rosenbauer 35 KS; izboriti se na terenu za agregat Rakovica; izgradnja vatrogasnog doma, agregat Magirus, prvo i drugo kombi vozilo, električna sirena, prikolica za prijevoz opreme (vozilo za specijalne namjene, u toku je isporuka) te druga oprema i pribor.

    Osim ustroja, velik postignuti uspjeh je stručni vatrogasni potencijal, odnosno sustavno osposobljavanje kvalificiranog vatrogasnog kadra. Ostvareni stručni vatrogasni potencijal omogućio je da naš DVD zapaženo i stručno sudjeluje u mnogim akcijama gašenja vatre te na mnogim drugim javnim nastupima, za što su primljena mnoga priznanja od svih instanci vatrogasnih institucija.

    Neki su bili uspješniji, a neki manje uspješni, ovisno o tome jesu li sazrele prilike i mogućnosti ljudi i društva u cjelini da se nešto može ostvariti. Značajnu ulogu ipak je odigrala i osobna angažiranost dužnosnika u određenom mandatu. No, treba reći da su današnji rezultati u razvoju vatrogastva u Ivanjoj Reki veoma usko vezani uz imena pojedinih dužnosnika u određenim mandatima. Uvažavajući njihov doprinos, moramo navesti barem one dužnosnike za koje postoje pisani podaci, a to su:

    Godina	Predsjednik	Zapovjednik	Dozapovjednik	Tajnik	Blagajnik
    1933.	Filip Šoštarić	Ivo Zdelarec	Ivan Feketić	Janko Klarić	Franjo Juvan
    1941.	Josip Šiletić	Imbra Feketić	Milan Crnić	Janko Klarić	Ivan Osladić
    1952.	Ivan Hajsov	Ivan Osladić	Stjepan Klarić	Stjepan Feketić	Tomo Sandelić
    1955.	Ivan Hajsov	Stjepan Klarić	Stjepan Ranec	Ambroz Ranec	Mijo Haleuš
    1962.	Ivan Hajsov	Milan Klarić	Ivan Osladić	Stjepan Feketić	Ambroz Ranec
    1967.	Ivan Hajsov	Ivan Rebić	–	Ivan Sandelić	Franjo Juvan
    1972.	Ivan Hajsov	Ivan Rebić	–	Stjepan Filipović	Franjo Juvan
    1977.	Ivan Hajsov	Ivan Rebić	Franjo Barlović	Stjepan Filipović	Franjo Juvan
    1982.	Ivan Klarić-Dumbo	Franjo Barlović	Ivan Rebić	Stjepan Filipović	Franjo Juvan
    1985.	S. Filipović / F. Barlović	Damir Sandelić	Drago Horvat, Mirjana Tomić	Stjepan Filipović	Franjo Juvan
    1989.	Franjo Barlović	Damir Sandelić	Ivica Dudek	Stjepan Filipović	Franjo Juvan
    1993.	Franjo Barlović	Damir Sandelić	Ivica Dudek	Stjepan Filipović	Zlatko Ranec
    1997.	Stjepan Filipović	Damir Sandelić	Ivica Dudek	Zlatko Ranec	Marica Palašić
    2001.	Franjo Barlović	Damir Sandelić	Oliver Osladić	Davor Sandelić	Marica Palašić

    Neki najuspješniji dužnosnici na zadacima ustroja, animacije i afirmacije DVD-a

    Od osnutka društva 1933. godine bilo je puno vrijednih članova koji su pridonijeli razvoju vatrogastva u Ivanjoj Reki. Na osnovi podataka iz vatrogasnih dokumenata navest ćemo neke dužnosnike koji su pridonijeli osnivanju, razvoju i afirmaciji vatrogastva u Ivanjoj Reki i šire. Dakle, riječ je samo o nekim dužnosnicima, koji su ostavili pisani trag, u tri razdoblja:

    1. od osnivanja društva 1933. do kraja II. svjetskog rata 1945.,
    2. od kraja II. svjetskog rata 1945. do 50. godišnjice osnivanja društva 1983.,
    3. od 50. godišnjice 1983. do 70. godišnjice društva 2003. – posljednjih 20 godina.

    Nadamo se da pri tome nismo puno pogriješili, pa molimo da nam oproste oni koji su možda trebali biti navedeni, a nisu.

    1. Od osnivanja društva 1933. do kraja II. svjetskog rata 1945.

    Filip Šoštarić Josipa, rođ. 1888. – prvi predsjednik DVD-a Ivanje Reke. On je bio prvi inicijator osnivanja vatrogasnog društva u Ivanjoj Reki 1933. godine. Tim nastojanjem u mnogome je utjecao da se i naše mjesto uvede u tokove razvoja vatrogastva, koji su se već zbili u nekim drugim mjestima našeg okruženja. Vjerojatno je njegova inicijativa bila razlog što su ga ljudi izabrali za prvog predsjednika DVD-a Ivanja Reka.

    2. Od kraja II. svjetskog rata 1945. do 50. godišnjice osnivanja društva 1983.

    Mijo Haleuš Stjepana, rođ. 1911. – višegodišnji blagajnik DVD-a Ivanje Reke. Bio je visoko moralna i savjesna osoba, koja je uspješno poticala druge na stvaralaštvo. Njemu pripada velika zasluga za pokretanje izgradnje vatrogasnog doma 1954. i njezinu realizaciju. Osim toga, imao je pozitivan utjecaj na razvoj i mobilizaciju DVD-a i bio je uspješan motivator naše ekipe da pobijedi i bude prva na republičkom natjecanju 1952. Bez njegova udjela u radu DVD-a i drugim zbivanjima teško je zamisliti kako bi danas izgledala slika Ivanje Reke. Sudjelovao je u Vatrogasnom savezu Općine Dugo Selo, gdje se borio i izborio za mnoga prava i za što bolju afirmaciju vatrogastva uopće, pa i našeg DVD-a.

    Ivan Hajsov Stjepana, rođ. 1919. – dugogodišnji tajnik i predsjednik DVD-a Ivanje Reke. Više od 30 godina (1949. – 1981.) obavljao je dužnost predsjednika, a neko vrijeme i tajnika DVD-a. Za vrijeme njegova dugog mandatnog razdoblja dogodili su se mnogi pozitivni događaji i zbivanja u društvu. Bio je aktivan dužnosnik DVD-a u pripremi i izgradnji doma DVD-a te u nabavci vatrogasne opreme i agregata Rosenbauer i Magirus. Bio je nositelj organizacije mnogih drugih akcija DVD-a, koje su afirmirale naš DVD i vatrogastvo. Bio je član Vatrogasnog saveza Općine Dugo Selo. Za rad u vatrogastvu primio je visoka priznanja mnogih vatrogasnih institucija.

    Stjepan Klarić Josipa – Buko, rođ. 1929. – bio je vršitelj dužnosti dozapovjednika DVD-a Ivanja Reka. Bio je izuzetno talentiran za zapovijedanje vatrogasnim postrojbama. Naime, kako je mnogima poznato, on je zapovijedao našom postrojbom – ekipom DVD-a na republičkom natjecanju 1952. godine. Tom prilikom naša ekipa osvojila je prvo mjesto u Hrvatskoj. Prema vatrogasnim zapisima i kazivačima, upravo je za svoj dojmljiv način zapovijedanja dobio određeni broj odlučujućih ocjenjivačkih bodova te je time puno pridonio tome da naša ekipa osvoji prvo mjesto; smatramo da je zaslužan za afirmaciju našeg DVD-a i mjesta Ivanja Reka. Mogli bismo reći da smo po toj općepriznatoj uspješnosti postali poznati i izvan regije. Za zapovijedanje je tada osobno primio visoko priznanje republičke vatrogasne institucije. Smatramo da je njegov doprinos vrijedan i da zaslužuje da ga spomenemo u ovom zapisu.

    3. Od 50. godišnjice 1983. do 70. godišnjice osnivanja društva 2003. – posljednjih 20 godina

    Franjo Barlović Matije, rođ. 1944. – višegodišnji zapovjednik i predsjednik DVD-a Ivanja Reka. Već više od 20 posljednjih godina vršitelj je dužnosti zapovjednika, odnosno predsjednika DVD-a. On je naš prvi član koji je stručnim vatrogasnim obrazovanjem 1983. godine stekao visok rang vatrogasnog časnika u činu zvanom viši vatrogasni časnik (VVČ). Treba napomenuti da je u to vrijeme u našoj bivšoj općini bilo samo nekoliko osoba s tako visokim vatrogasnim činom. Zahvaljujući visokoj vatrogasnoj stručnosti imao je više odgovornih vatrogasnih dužnosti i izvan našeg mjesta, a između ostalih i sljedeće:

    član Vatrogasnog saveza i štaba Općine Dugo Selo; zapovjednik Vatrogasnog rajona Ivanja Reka – Nart; član predsjedništva Vatrogasnog saveza i štaba Općine Peščenica; zapovjednik Vatrogasnog saveza Općine Peščenica i Trnje; član štaba i Vatrogasne zajednice Zagreba; sada je član Vatrogasne zajednice Grada Zagreba, a od 1997. počasni je predsjednik DVD-a Ivanja Reka.

    Aktivnošću u višim vatrogasnim institucijama pridonio je većoj afirmaciji našeg DVD-a i vatrogastva uopće. Za svoj rad primio je više visokih priznanja viših vatrogasnih institucija. Njegov je doprinos u većem i sadržajnijem opremanju našeg društva suvremenijom vatrogasnom opremom i vatrogasnim vozilima te vozilima specijalne namjene. Zapažen je njegov angažman oko uređenja vatrogasnog doma (donja etaža i krov te izmjena dijela stolarije doma). Također se zapaženo angažirao da počnu daljnji radovi. Za njegov doprinos razvoju našeg DVD-a i vatrogastva općenito može se reći da je zapažen, vrijedan i uspješan.

    Svi navedeni uspješno su utjecali na formiranje, ustroj i afirmaciju našeg DVD-a i u široj javnosti. Sigurno ima i drugih koji su na drugi način zaslužni građani Ivanje Reke.

    

11. 1933. – 2001.

    Članstvo DVD-a Ivanja Reka

    Namjera nam je da ovim popisom obuhvatimo članove redom po godinama kako su primljeni u naše društvo od osnutka društva 1933. godine. Popis je načinjen na osnovi raspoloživih dokumenata. Za ovaj popis poslužila nam je Matična knjiga DVD-a Ivanja Reka, ovjerena 23. siječnja 1952. godine, koja obuhvaća članove primljene do 1960., te Matična knjiga ustrojena 13. 1. 1964. Potom Matična knjiga ustrojena 21. 12. 1998., u kojoj su uglavnom upisani novi, današnji članovi. U toj knjizi upisani su neki članovi koji nisu bili evidentirani u prijašnjim matičnim knjigama, te oni članovi koji su u međuvremenu doselili u Ivanju Reku, a bili su članovi vatrogasnih društava u prijašnjim mjestima boravka.

    1933. godina – Filip Šoštarić Josipa r. 1888., Franjo Juvan r. 1896., Ivan Feketić Antuna r. 1904., Josip Šiletić Kazimira r. 1908., Imbro Feketić Antuna r. 1906., Stjepan Feketić Antuna r. 1907., Tomo Sandelić Vjekoslava r. 1911., Josip Sandelić Lovre r. 1913., Milan Crnić Vinka r. 1907., Stjepan Feketić Kazimira r. 1915., Franjo Filipović Petra r. 1904., Janko Klarić Maksa r. 1899., Zvonko Mitreković r. 1911., Ivo Zdelarec Tome r. 1910., Stjepan Rebić Petra r. 1913., Đuro Mitreković Doroteje r. 1916., Stjepan Pušec Ljube r. 1916., Martin Klarić Blaža r. 1912., Ivan Klarić Blaža – Cenek r. 1907. To je ujedno i prvih 19 članova društva.

    1935. godina – Makso Klarić Milana r. 1911., Ambroz Crnić Milana r. 1914.

    1936. godina – Ivica Sandelić Ambroza r. 1905.

    1937. godina – Josip Osladić Bartola r. 1888., Ljudevit Klarić Ivana r. 1910., Ivan Kramar Mije r. 1906., Stjepan Klarić Adama r. 1910., Ivan Sandelić Mije r. 1913., Milan Klarić Ivana r. 1913.

    1939. godina – Josip Šoštarić Filipa r. 1909., Stjepan Klarić Ivana r. 1910.

    1940. godina – Ivan – Cenek Feketić Antuna r. 1913., Josip Feketić Antuna r. 1920.

    1942. godina – Ivan – Cenek Milana Crnić r. 1903., Milan Sandelić Vjekoslava r. 1902., Ivan Osladić Josipa r. 1915.

    1945. godina – Franjo Juvan Franje r. 1923., Ambroz Ranec Stjepana r. 1926., Ivan Hajsov Stjepana r. 1919., Josip Ranec Blaža r. 1922., Ivan Ranec Franje r. 1929., Stjepan Crnić Milana r. 1928.

    1946. godina – Stjepan Klarić Andrije r. 1927., Ivan Malović Stjepana r. 1928., Tomo Crnić Ivana – Ceneka r. 1929., Ivan Sekulić Đure r. 1923., Stjepan Klarić Josipa – Buko r. 1929., Ivan Feketić Luke r. 1913., Stjepan Ranec Ivana r. 1922., Stjepan Ranec Blaža r. 1928., Stjepan Klarić Vide r. 1927., Stjepan Klarić Tome r. 1924.

    1947. godina – Milan Kalarić Tome r. 1929.

    1948. godina – Ivan Rebić Stjepana r. 1924., Stjepan Feketić Petra r. 1920.

    1950. godina – Ivan Klarić Milana r. 1911., Ivan Palašić Vjekoslava r. 1922., Josip Palašić Stjepana r. 1923., Ivan Rebić Stjepana r. 1924.

    Iz četiri priključena susjedna sela te su godine primljeni članovi: Dragutim Klepac Antuna r. 1926., Ivan Poljak Josipa r. 1930., Mato Kolčić Imbre r. 1922., Stjepan Jagetić Nikole r. 1909., Stjepan Pirin Vinka r. 1926., Imbro Vučić Stjepana r. 1933., Josip Jurićko Vjekoslava r. 1932., Mijo Vrbančić Stjepana r. 1933., Ivan Sandelić Blaža r. 1930., Ivan Poljak Stjepana r. 1927., Ivan Jagetić Đure r. 1930., Josip – Mikša Feketić Milana r. 1928., Mijo Rušković Ivana r. 1932., Josip Perović Ivana r. 1933.

    1951. godina – Miško Haleuš Stjepana r. 1911.

    1952. godina – Milan Klarić Vjekoslava r. 1939., Ivo Osladić Ivana r. 1938., Josip Šoštarić Josipa r. 1936., Ivan Sandelić Ivana r. 1938., Stjepan Klarić Ivana r. 1939.

    1953. godina – Stjepan Ranec Blaža.

    1954. godina – Ivan Klarić Stjepana r. 1939.

    1956. godina – Mijo Halić Mije r. 1904.

    1958. godina – Josip Klarić Ivana r. ?, Imbro Rebić r. 1927., Ivan Ranec Vjekoslava r. 1902., Ivan Benko Mije r. 1903., Ivan Klarić Stjepana r. 1936., Stjepan Sekulić Đure r. 1926., Andro Ranec Ivana r. 1933., Ivan Šiletić Imbre r. 1932., Martin Šiletić Imbre r. ?, Ivan Ranec Blaža r. 1933., Josip Osladić Ivana r. 1942., Ivan Sandelić Ivana r. 1942., Stjepan Šoštarić Josipa r. 1943., Ivan Halić Stjepana r. 1943., Stjepan Sandelić Maksa r. 1942., Franjo Šiletić Ivana r. 1935., Mladen Đakman Stjepana r. 1950., Marijan Feketić Ivana r. 1947., Stjepan Feketić Stjepana r. 1947., Mijo Benko Đure r. 1944., Stjepan Ranec Ambroza r. 1950., Stjepan Sandelić Milana r. 1943., Stjepan Sandelić Josipa r. 1946., Josip Sandelić Ivana r. 1914., Ivan Gereci Stjepana r. 1929., Ivan Klarić Đure r. 1946., Slavko Klarić – Poldrugač Franje r. 1949., Stjepan Klarić Ivana r. 1946., Milan Klarić Rege r. 1947., Stjepan Klarić Josipa r. 1951., Ivan Klarić Stjepana r. 1948., Tomo Klarić Josipa r. 1949., Ivan Klarić Stjepana r. 1949., Ivan Crnić Stjepana r. 1947., Branko Crnić Stjepana r. 1949., Mijo Rebić Ivana r. 1944.

    1960. godina – Stjepan Palašić Ivana r. 1942., Mladen Pušec Stjepana r. 1949.

    Prema ovoj evidenciji vidi se da je do 1960. godine u društvu evidentirano 115 članova. Radi primjera analizirat ćemo 1960. godinu, kad je Ivanja Reka imala oko 95 domaćinstava i 64 člana DVD-a. To znači da je u oko 67 %, odnosno u 2/3 domaćinstava netko bio član DVD-a.

    Usporedimo to s 2002. godinom, kada postoji oko 500 domaćinstava: po tom uvjetnom računu danas bi u Ivanjoj Reki trebalo biti oko 336 članova DVD-a. Iz ovoga možemo zaključiti kakav je tada bio interes za vatrogastvo. No, u svim povijesnim razdobljima nisu isti interesi i potrebe. U Matičnoj knjizi ustrojenoj 21. 12. 1998. upisani su sljedeći podaci o članstvu:

    1962. godina – Stjepan Filipović Franje r. 1930.

    1971. godina – Franjo Barlović Matije r. 1944. (bio je član DVD-a u prijašnjem mjestu boravka), a od 1971. član je DVD-a Ivanja Reka.

    1976. godina – Dragutin Varga Josipa r. 1950.

    1978. godina – Marko Stanić Marka r. 1943.

    1983. godina – Damir Sandelić Ivana r. 1963.

    1985. godina – Ivica Dudek Josipa r. 1962.

    1989. godina – Davor Sandelić Ivana r. 1973., Dino Đafić Zijada r. 1974.

    1991. godina – Ivan Sekulić Stjepana r. 1953.

    1993. godina – Zlatko Ranec Ambroza r. 1957., Saša Kecman Živka r. 1963., Mario Šoštarić Josipa r. 1972., Oliver Osladić Josipa r. 1975.

    1994. godina – Mario Ranec Ivana r. 1978., Ivan Rebić Mirka r. 1965.

    1995. godina – Ivan Pelin.

    1996. godina – Zvonko Rumenjak Josipa r. 1951. (bio je član DVD-a od 1977. u prijašnjem mjestu boravka), Stjepan Jakopović r. 1951.

    1997. godina – Damir Štefanec Ljubumira r. 1981., Marica Palašić Josipa r. 1957., Matej Sandelić Damira r. 1986., Andrej Sandelić Damira r. 1988., Zlatko Dudek Ivice r. 1985., Tihomir Dudek Ivice r. 1988., Danijel Nenadić Dragomira r. 1985., Antonio Klarić Ivana r. 1985., Alen Pavlić Adolfa r. 1985., Ivan Klarić Damira r. 1989., Domagoj Batinić Mate r. 1985., Josip Batinić Mate r. 1987., Ivan Feketić Ivana r. 1986., Tomislav Azimović Davora r. 1986.

    1998. godina – Ivica Malović Stjepana r. 1985., Petar Kecman Saše r. 1990., Krešo Kecman Saše.

    1999. godina – Mladen Kubin Vlade, Zdenko Kubin Vlade.

    2000. godina – Igor Kapić Stjepana r. 1988., Tomislav Frančić, Krešo Rusan Jurja r. 1976., Petar Kovač Zdravka r. 1985.

    2001. godina – Matija Pelin Ivice, Ivan Ranec r. 1987.

    Iz raspoložive dokumentacije vidimo da je od osnutka DVD-a 1933. do zaključno 2001. godine evidentirano ukupno 168 članova.

    

Tekst i fotografije preuzeti su iz poglavlja „VI. Vatrogastvo u Ivanjoj Reki“ (str. 206–233) knjige o povijesti Ivanje Reke. Ispravljene su samo očite tiskarske pogreške, a izostavljeni su brojevi napomena o izvorima.